Kako su nastale luše i zašto ih vezujemo za Božić?

Loading

One su jedan od simbola novogodišnjih i božićnih praznika. Asociraju nas na detinjstvo, a svoje mesto našle su i na meniju mnogih mališana kao pravo zaslađenje, ali i na jelkama kao ukras… Slatki, belo-crveni pastirski štapići postali su poznati širom sveta – Evo kako su nastale čuvene luše.

Kako su deca „stvorila“ svoj slatkiš

Sama istorija bombona seže vekovima unazad. Za tadašnje bombone, nije trebalo puno sastojaka jer je šećer bio osnova. Današnje bombone poput gumenjaka i nekih novijih oblika i ukusa tek su kasnije nastale. A gde su tu luše?

Da se luše vezuju za božićne praznike, nije slučajnost. One su vezane za hrišćanstvo i nisu samo tek neki slatkiš koji provlači kroz sezonu praznika.

Biblijska legenda o ovim bombonama ima svoju priču i to se odnosi na njihov oblik i boju. Ovi štapići imaju svoju hrišćansku simboliku: u obliku su pastirskog štapa ili slova J, što bi predstavljalo Isusa. Bele su boje koja predstavlja čistotu, a ukrašene su crvenom koja simbolizuje Hristovu krv, dok bi tako tvrde označavale Hrista kao ,,Stenu vekova”. Sve ovo bi bilo u Jevanđelju po Luki.

Gore navedeno bi bila simbolika luša iz Biblijske legende, a tradicija luša imala bi ovakvu priču. U Nemačkoj, u Kelnu u Kelnskoj katedrali za vreme službe tokom Badnje večeri, dečica bi pravila buku i bila nestašna. Tadašnji horovođa zamolio je lokalnog proizvođača slatkiša da za decu napravi štapiće i doda kuku na vrhu kako bi dečicu podsetio na pastira koji je posetio Isusa. O celoj ovoj priči ukazuju crkveni zapisi još iz 1670. godine. Od tada, ova tradicija polako počinje da se širi da bi posle gotovo trista godina, 1920. godine, proizvođač Bob McCormack počeo ručno da iscrtava crvene šare i ovakav izgled nam je danas sasvim poznat. Kako bar priča i izvori kažu, luše iliti štapići u obliku pastirskog štapa u belo-crvenoj boji, polako su postajale simbolika Božića i proširile se po celom svetu.

Od slatkiša u tegli do ukrasa na jelki

Iako su luše pre svega zaslađenje ne samo za mališane već i za stare ljubitelje tvrdih prazničnih bombona, kroz vreme one su našle primenu i u dekoraciji, marketingu, filmovima, tekstilnoj industriji… Tradicionalno, jedan su od glavnih, najslađih i najlepših ukrasa na božićnom drvcetu. Iako su nas mamile da ih dohvatimo sa jelke i malo gricnemo, dok se praznična idila ne završi, one ostaju samo primamljivi ukras. S druge strane, kako su prvobitno bile sa ukusom nane, smatralo se da su na jelke stavljane kako bi svojim mirisom oterale glodare i druge male nestašne životinje koje bi bile pretnja po božićno drvce.

Ne tako slatke i jestive, ali u sličnom obliku, slike luša našle su se na mnogim novogodišnjim čestitkama, reklamama, figuricama, priboru za jelo, odeći… U vidu tkanine, kratona, stakla, porcelana one krase mnoge domove i radnje širom sveta, a deo su i  ulične dekoracije… Savijenih štapića ima gotovo svuda u ovo doba godine.

Ukusi i boje

U svom prvom izdanju, tvrde bombone imale su ukus peperminta, da bismo kasnije na štandovima dobijali razne boje i ukrase. Svilene, jednoboje, šarene, svetlucave, sa ukusom jagode, limuna i tako dalje. Kukaste lizalice danas možemo videti na brojnim novogodišnjim i prazničnim vašarima, ali ipak, one autentične, belo-crvene, ostaju da nagoveštavaju da je vreme božićnih praznika.

Izvor: prva.rs

Fpto: unsplash

Tradicija, običaji i zanimljivosti – Praznični specijali

Podeli ovaj članak:
Back To Top