Trčanje u prirodi tokom leta: Deo prvi: Sve dobrobiti na jednoj stazi

Loading

I dok se dobar deo trka, polumaratona i maratona odvija u gradovima i to strogo na asfaltima, gde Sunce zna dobro da zagreje, mi ovog leta akcenat stavljamo na trke i trkačke treninge koji se odvijaju u prirodnom okruženju i koji su sve više popularniji kod trkača. Evo šta smo mi zapazili na takvim trkama i šta je to što zna da prija duž zelenih staza.

Temperature znaju biti prijatnije

I dok su gradske trke rezervisane za usijan asfalt, te je u okolini i veliki broj vozila koji dodaju još koji stepen, a zelenila jako malo, u trkama koje se odvijaju u prirodi, ponajčešće trail trke, to nije slučaj. Često locirane u šumama ili parkovima, te seoskim područjima, na planinama ili duž reka, ove trke znaju da deluju prijatnije te da temperatura i u vrelim letnjim danima, zavisno od lokacije, zna biti nešto prijatnija. Naravno, tamo gde nema zelenila, već je stenovito područje, temperature neće biti baš prijatne, ali kombinacija zelenila i vode i te kako zna da olakša trku.

Eno hlada

I ako se desi da zaglaviš na stazi koja zna biti nešto napornija ili gde Sunce zna dobro da se okaže, uvek ćeš u blizni naći hlad gde se malo možeš osvežiti, na kratko vreme i stati. Takve lokacije uvek možeš iskoristiti kao stanice za dodatno punjenje energijom.

Zeleno odmara oči

I ne kaže se tek tako da zelena boja odmara oči. Sve te zelene krošnje, planine u daljini, trava i cveće duž staze, zna da prija i da ti ulije volju, snagu, pa i da te na neki način opusti te da kroz uživanje, opušten, što laganije stigneš do cilja.

Vazduh je čistiji

Pored toliko zelenila, negde i netaknute prirode, kako da vazduh ne bude čist. Za razliku od gradski trka, gde onako zadihan nakon deset i više kilometara ne možeš doći do vazduha, a kamoli do čistog vazduha, na trkama u prirodi kiseonika je na sve strane. „Fabrika kiseonika” radi tokom cele trke.

U kontaktu sa prirodom

Ima li gde prirodnije, lepše i zdravije? Em što ste u čistom okruženju, em što nije mala verovatnoća da nećeš čuti cvrkute ptica ili naletiti na neku sitnu divljač ili gmizavce koji prosto vole da šušnu negde u grmu ili ti pređu stazu. Naravno, nikad nije naodmet da obratiš malo i pažnju gde staješ i ako samostalno treniraš kojim se to trasama krećeš. Sve u svemu, ovo ne treba da te uplaši jer kad su organizovane trke, staza je označena i uz nešto manje opreza, bez problema se možeš kretati.

Foto: Privatna arhiva

Zeleni kompas

Podeli ovaj članak:
Back To Top