U susret Svetom Trifunu: Koja vina pijemo 14. februara?

Loading

Ni jedana velika proslava ne može da prođe bez vina, a kamoli kad je u pitanju praznik vina ili krsna slava. Veliki dan posvećen zaštitniku vinara, vinogradara, vinograda i useva uveliko zvoni na vrata, a mi otvaramo vinske teme. Pitanje za danas je: Koja vina se piju na dan Svetog Trifuna?

Crno ili belo vino?

Odgovor je CRNO VINO. Kako je običaj od pamtiveka da se slavski kolač poliva crnim/crvenim vinom, tako se i na ovu slavu orezani čokoti simbolično polivaju vinom. Isto važi i za slavski kolač koji se u vinogradu lomi, a i za zdravicu. Kako je ovo jedan od poznatijih pravoslavnih praznika, pa i kako se pričest oduvek odvijala uz crno vino koje simbolizuje Hristovu krv, tako se i dan svakog svetitelja obeležava uz crveno vino. Naravno, to ne znači da vam je na proslavama i slavama tog dana zabranjeno da degustirate i bela i roze vina, ali deo običaja koji se odnosi na samu slavu propisuje crno/crveno vino. S druge strane i da ste ljubitelj belih vina, obično u zimskom periodu naginjemo ka onim crnim i moćijim vinima, dok ona lagana, bela vina, ostavljamo za nešto toplije dane.

Koja bi crna vina to bila?

Domaćini tj. vinogradari i vinari će čokote i slavski kolač preliti crnim vinom od crnih sorti grožđa koje imaju u svom zasadu. Tog dana otvaraju bocu, ponajčešće onu tek nastalu i neku koja je po njima nekako najbolja, posebna za poseban dan. Dan Svetog Trifuna se zvanično otvara uz otvaranje boce crnog vina od najdraže crne vinske sorte iz sopstvenih vinograda. Koja bi to sorta bila, zavisi od toga koje se crne vinske sorte gaje i koji su rejoni u pitanju. Centralni i južni deo Srbije stavlja akcenat na najpoznatiju autohtonu sortu – prokupac. Rejon Tri Morave, sa centrom porkupca u Aleksanrovcu župskom, ovu sortu zna da dovede u prvi plan.

A pored autohtonog

Kratko, precizno i jasno, na scenu tog dana stupaju: sorte koje daju visokokvalitetna vina. Crna vina, što bismo mi rekli upornijih tonova, vina sa jakim karakterom i odvažnih boja i procenata. Vina koja su smela, uporna i koja se uče piti. Bilo ona od prošlogodišnje berbe ili neki od čuvenih barika iz sopstvenih podruma. Ko uzgaja merlo, verovatno će otvoriti bocu istog. Tu je i kaberne sovinjon, pa i njegov brat po prezimenu, kaberne fran. Crni burgundac ili crni pino sebi opravdano daje za pravo da bude u čaši 14. februara, a u krajevi gda se čuva vranac, ovo crno vino gleda da bude prava priča tog dana. I ovde nije kraj, tu su raznorazne kupaže i ostale nekupaže.

Ono što je svakako najbitnije, jeste da je vino iz vaše porodice, da uživate u ispijanju istog, da se i gostima dopada, ali i uz poštovanje da ga sipate. Sa ili bez etikete, sa ili bez medalje, domaće ili ono namenjeno takmičenju i tržištu, nebitno je sve dok je iskreno, od srca i iz duše pravljeno i pretakano.

Foto: OdVažni

Vinske rute/Priče među čokotima

Srodni tekstovi:

Podeli ovaj članak:
Back To Top